Liječenje hipertenzije 50 godina,

Racionalna terapija arterijske hipertenzije Autor članka: Prim. Mislav Klobučić, dr. Smatra se uopćeno da je samo polovica oboljelih od arterijske hipertenzije svjesna povišenih vrijednosti arterijskog tlaka, među njima samo se polovica liječi, a od onih koji se liječe tek polovica postiže ciljne vrijednosti.

Razlozi tome leže i u uvriježenim zabludama koje se svakodnevno čuju u našim ambulantama, a od kojih navodimo najčešće: 1. Svaki bi hipertoničar trebao biti upozoren da krivulja ovisnosti kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta o arterijskom tlaku ima najnižu točku kod vrijednosti mmHg sistole, odnosno 85 mmHg dijastole.

Već sistolički tlak od mm stupca žive znači i 1,7 puta veći kardiovaskularni rizik. U jednoj od tih studija su npr. S obzirom da starija životna dob već sama po sebi predstavlja povećanje kardiovaskularnog rizika na koje ne možemo utjecati, upravo je kod tih osoba kontrola takozvanih reverzibilnih čimbenika rizika arterijski tlak, šećer i masnoće u krvi, pušenje Naime, vrijednosti arterijskog tlaka i u normalnim period liječenja hipertenzije osciliraju, pa je za postavljanje dijagnoze nužno nekoliko ponovljenih mjerenja da bi se dijagnozu i potvrdilo.

Pritom je izuzetno važan liječenje hipertenzije 50 godina na koji se tlak mjeri mirovati i opustiti se barem 5 minuta prije mjerenja tlaka, postaviti orukvicu tlakomjera u visini srca, potom u razmaku do minute učiniti barem 2 mjerenja, te dodatna mjerenja ako se prva dva u potpunosti razlikuju. Ako se pak dijagnoza arterijske hipertenzije na taj način nedvosmisleno postavi, to još uvijek ne predstavlja i indikaciju za farmakoterapiju.

Tek uvidom u kompletnu procjenu kardiovaskularnog rizika i utvrđivanjem prisustva ili odsustva tzv. Svima ostalima potrebna je kombinacija 2, 3 ili više različitih lijekova za snižavanje arterijskog tlaka. Upravo hipodoziranje i nedovoljno rana te intenzivna primjena kombinirane antihipertenzivne terapije uzrok su niskom postotku uspješnosti u kontroli arterijskog tlaka.

Vrlo se često u kliničkoj praksi nailazi na primjenu najčešće korištenih antihipertenziva u dozama koje imaju minimalan antihipertenzivni učinak — primjena npr.

Tablica 1 - Početne antihipertenzivne doze najčešće propisivanih lijekova.